Arheološki lokalitet Špičak

Područje Hrvatskog zagorja obilježava dolinski reljef rebrastog karaktera u kojemu se izmjenjuju riječne i potočne doline s brežuljcima, brdima i gorama. Prapovijesni lokalitet Špičak smješten je na obroncima Koštrunovog brda u mjestu Bojačno u općini Zagorska Sela, uz lijevu obalu rijeke Sutle koja u ovom području prelazi iz uske sutjeske u nizvodno dolinsko proširenje i gdje mijenja svoj tok u smjer sjever-jug. Spomenuto područje imalo je izuzetno veliko prometno značenje još od prapovijesnog razdoblja, a u vrijeme Rimskog Carstva ovim područjem prolazila je jedna od najznačajnijih prometnica između provincija Panonije i Norika. Prva istraživanja na lokalitetu Špičak provela su se već krajem tridesetih godina 20. stoljeća, kada je nalazište po prvi puta i ucrtano na arheološku kartu danas pograničnog hrvatsko – slovenskog područja, dok su sustavna istraživanja provođena zadnjih tridesetak godina. Arheološki lokalitet Špičak pripada gradinskim naseljima s kulturnim obilježjima svojstvenim za srednjoeuropsko kasno brončano i starije željezno doba. Nalazište se sastoji od dviju gradina odvojenih blagim prijevojem. U neposrednoj blizini gradina nalaze se izvori slatke vode, dok se u njihovom podnožju nalaze značajne poljoprivredne površine, čime su uz kontrolu sutlanske doline na spomenutom lokalitetu postojali odlični uvjeti za razvoj života i naselja.

Gradina I dijelom je utvrđena suhozidnim bedemom, dok je na najnižoj njenoj točki izgrađen dvostruki bedem s međuprostorom ispunjenim sitnim kamenjem i zemljom.

Gradina II utvrđena je bedemom na zapadnoj i južnoj strani dok na istočnoj strani nema fortifikacije zbog izrazito strmog stjenovitog terena koji je sam po sebi teško dostupan.

Najbrojniji arheološki nalazi na lokalitetu Špičak različiti su keramički nalazi bakrenodobne kulture polja sa žarama, a rijetko i tragovi mlađih kultura brončanog i željeznog doba. Prema kvaliteti izrade keramički nalazi dijele se na grubu, prelaznu i finu keramiku, a čija boja varira od okersmeđe, sive i crne do crvenkaste boje. Među keramičkim oblicima pojavljuju se lonci standardnog i jajolikog oblika, zdjele, amfore, šalice, pitosi i pekve te ostaci većih keramičkih posuda. Prema nalazima svakako se može zaključiti da je u Gradini II postojala keramička radionica što predstavlja razvijenu lokalnu keramičku proizvodnju. Uz keramičke nalaze na arheološkom lokalitetu pojavljuju se i razni oblici obojenog crvenkastog i crvenkastožutog kamenja.