Desinić

Desinić je drevno naselje koje se prvi puta spominje kao sjedište župe već 1334. godine kao župa „ Ecclesia sancti Gheorgii de Zothla“ („Župa sv. Jurja od Sutle“).

Međutim najstariji materijalni zapisi sežu u ranosrednjovjekovno razdoblje. Brončani jezičac pronađen u okolici sela Velika Horvatska potječe iz vremena ranokarolinškog doba oko 800. godine kada je rijeka Sutla (danas rijeka koja čini prirodnu granicu sa Slovenijom) bila također granica između Franaka na zapadu i Avara na istoku.

Godine 1397. dvorac Veliki Tabor, tada Vrbovec u vlasništvo dobivaju moćni grofovi Celjski. Uz grofove Celjske vezna je jedna od najljepših ljubavnih priča srednjeg vijeka, priča o zabranjenoj ljubavi Veronike Desinićke i Fridrika II Celjskog.
Izumiranjem posljednjeg Celjskog utvrda pripadne Janu Vitovcu. Njegove sinove zbog nevjere razbaštinio je Matijaš Korvin, koji 1502. godine dvorac Veliki Tabor dodjeljuje grofovskoj obitelji Rattkay.
Obitelj Rattkay zadržala je vlasništvo nad njim sve do smrti posljednjeg Ratkaja 1793. godine. Skoro puna tri stoljeća Rattkayevi su vladali Desinićom i bili su dobri vladari jer se danas desinićanci s ponosom nazivaju „ ratkajci“ tako da grofovska obitelj u srcima desinćana nikada nije izumrla.

Dok se od početka 15 st. ostatak Hrvatske borio s Turcima, Hrvatsko zagorje se do početka 16. stoljeća i pojedinačnih malih upada nije direktno susretalo s opasnošću od najezde Turaka. Iako nije bilo direktne opasnosti velikaši iz zagorskih krajeva redovito su pod svojim zapovjedništvom vodili svoju vojsku u borbe protiv Turaka. Moćni grofovi Celjski i Rattkayi koji su obilježili taj dio povijesti ne samo Hrvatske nego i šire, direktno su bili i povezani i sa poviješću malog mjesta Desinića. U Desiniću još i danas kao simbol prošlosti dominira dvorac Veliki Tabor.

“…selo Desinić okruženo je najljepšom okolinom u Hrvatskom Zagorju…”
Branko Stanislav Horvat

….. Vu plavem trnaci mi hiža stoji, od zelenih bregov je videti ni…“ tim stihovima proslavljeni i poznati desinićki pjesnik i književnik Đuro Prejac započinje svoju slavnu pjesmu koja priča o jednom predivnom kraju. Pjesmu o svom rodom mjestu na krajnjem sjeverozapadu našeg predivnog Hrvatskog zagorja, pjesmu o Desiniću.

Hrvatsko zagorje geografsko je područje omeđeno porječjem rijeke Sutle na zapadu, Medvednice na jugu, Ivančice na sjeveru i te Kalničke gore na istoku. Životopisan je to krajolik koji svojim prirodnim prednostima, blagom klimom i brežuljkastim reljefom pruža pogodan položaj za naseljavanje.

Arheološka nalazišta u Ponikvama kod Ivanca, Hušnjakova kod Krapine potvrđuju nam prisutnost čovjeka na tom području već od paleolitskog doba.

Desinić je malo mjesto koje se smjestilo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Krapinsko – zagorskoj županiji. Nalazi se na 219 metara nadmorske visine, s najvišim vrhom od 366 metara. Smještaj općine Desinić vrlo je prometno pogodan, tako je od Zagreba udaljen 56 kilometara, Krapine 28 km, a od Varaždina 75 km. Nalazi se u blizini graničnog prijelaza Miljana koji je od centra općine udaljen samo 6 km.
Za Desinić danas možemo reći da je turističko mjesto jer se u njemu nalazi dvorac Veliki Tabor koji je spomenik nulte kategorije. Možemo još i izdvojiti i dvorac Horvatska, a i župna crkva svetog Jurja ističe se svojom znamenitošću, poviješću i ljepotom kojom krasi središnji Desinićki trg. Osim turizma Desinić ima i jedinu mljekaru na području Krapinsko – zagorske županije prepoznatljivu već diljem cijele Hrvatske, a to je Mini mljekara Veronika d.o.o.