Drago Ulama

 

DRAGO ULAMA

(26. siječnja 1936.- 4. siječnja 2011.)

Drago Ulama rođen je u Kumrovcu, 26. Siječnja 1936.. U književnost je ušao zbirkom poezije na njemačkom jeziku Gedichte, izdane 1966. u Njemačkoj. Kajkavskom poezijom javlja se 1970. časopisu Kaj. Ulamina poezija zastupljena je u više antologija kajkavske poezije.

Vrlo indikativno ………

Najbolji poznavatelj i afirmator Ulamina kajkavskoga opusa koji sadrži četrnaest zbirki, Mladen Kuzmanović, pjesnikov intimni dugogodišnji prijatelj, urednik svih njegovih zbirki kojima je dao poseban grafičko-bibliografski oblik, autor svih pogovora, biografsko-bibliografskih bilješki o pjesniku i ilustratorima njegovih zbirki, pouzdan mentor koji je kao istaknuti kajkavski filolog, antologičar i esejist autoritetom svoje ličnosti bio uvijek dobri duh Ulamine poezije, autorska podrška da na pjesničkom putu bude svoj, vjeran svojim kajkavskim, upravo kumrovečkim korijenima, dao je u nizu svojih brojnih i relevantnih kritičkih ocjena i sljedeću o zavićajnim izvorima Ulamine poezije, o njezinoj dijalektalnosti i regionalnosti uz koju se u pravilu veže. Prema toj ocjeni:

„Uvijek dijalektalna, uvijek kajkavska, Ulamina poezija po svojoj tematici, po svojim unutarnjim prostorima, nikad nije bila regionalna. Posve uronjen u vlastiti krajobraz, trajno obilježen njegovim jezikom, poviješću, običajima, predajama i iskustvom, određen ali ne i omeđen, Ulama uporno istražuje osnovne znakove (pretpostavke) čovjekova trajanja. To je ono mnoštvo naoko neznatnih pojedinosti od kojih gotovo neprimjetno nastaje osmijeh, spokoj, toplina, prijateljstvo, ljubav.“

Kumrovečki govor Ulami predstavlja i izvor i ušće, a moguće se jave i novi autori kojima će Ulama biti uzor uz čiju će pomoć otkriti kumrovečko pismo.

Uz pomoć svojega mjesnoga govora dosegnuo je orginalnost i neponovljivost osobnoga pjesničkoga izričaja. Na svojemu mjesnome govoru on može izreći sva svoja stanja i preokupacije, u svojemu mjesnome govoru pjesnik je zaokružio svoje jastvo, ljubav prema ženi i obitelji, domu i domovinu, svijetu i Bogu, svoje osjećaje i spoznaje, slike i dojmove, radost i osobito tuge, ljepote, napore, osame, zagrljaje, prijateljevanja i sumnje. Ne treba mu nikakvo drugo izražajno sredstvo osim govora u kojem je rođen.

Mnogi su pisali i danas pišu na mjesnim, zavičajnim govorima, ali rijetki ga poput Drage Ulame uspiju uzdići na razinu opće vrijednosti i na razinu poetske relevantnosti.

Svaki Ulamin stih uvijek iznova i uvijek bezuspješno pokušava riješiti zagonetku kako oriječiti emocije i kako previše zamijeniti za premalo bez ostataka. Ili, jednostavnije: kako napisati pjesmu? Čovjek je najčešći krajolik ovih stihova, a Ulama nije pjesnik koji se osobito trudi oko ljepote. Pjesme se talože u njemu po danu, dok radi i sreće ljude. Piše noću kad su tišine prepune tajanstvenih prazvukova, kad je preumoran za suvišne riječi i kad slijedi samu srž stvari, crnu nit do sunca. Ulama je borac koji nikada nije skrivao ni isticao svoja iskustva i ožiljke. Njegovu poeziju stvara život, on je samo zapisuje. Ne postoji tako sitan znak života koji nije zaslužio da preraste u pjesmu.

On je znao da su Kumrovec i kajkavština njegov usud, da ga ta ljubav i guši i nadahnjuje i da joj se mora prepustiti kao poplavi. Bio je siguran da riječi iskre poeziju kad uzmogneš napisati ljubav. U godinama koje su dolazile Ulama je objavio čak trinaest zbirki s ukupno 565 pjesama. Sve Ulamine zbirke u naslovnoj sintagmi, na inicijalnoj poziciji imaju atribut kumrovečki. Recimo: Kumrovečke plave kmice iz 1978., odnosno Kumrovečko večno semeje iz 1993. Ulama s pravom smatra da ovaj atribut izveden iz toponima, pored autorove zavičajnosti, podcrtava njegovu jezičnu pripadnost, kumrovečki, dakle znači kajkavski. Na tom planu zamjena atributa kumrovečki za horvacki u naslovu njegovih izabranih pjesama Reči horvacke zemle nije donijela nikakve promjene: kajkavski sjeverozapad uvijek je naime bio Hrvatska.

U novijoj kajkavskoj poeziji djelo Drage Ulame nema ni prethodnika ni nastavljača. Tek jedna karakteristika, odnos prema jeziku i zavičaju ( prema kojoj jezik jest zavičaj, kumrovečki jest kajkavski, odnosno horvacki ), veže Ulamu uz prvake suvremenoga kajkavskog pjesništva. Kao i oni i on je iz svog mjesnog govora izveo vlastiti književni idiom. Više od ostalih on svoj kajkavski doživljava kao potpunu slobodu. U svemu ostalome Ulama je otok, izoliran, osamljen, ponosan i samodostojan.

U svakoj knjizi naime Ulamine pjesme interpretira desetak crteža jednog od vrhunskih hrvatskih slikara osobito sklonih peru i tušu (Zlatko Keser, Ljubomir Stahov, Nives Kavurić-Kurtović, Josip Biffel, Ivan Lesiak, Ivan Lovrenčić i Zvonko Lončarić). Riječ je o kolekciji u kojoj su verbalna i likovna komponenta (kajkavska poezija i crna, kapilarna struktura crteža) ostvarile čudeseni sklad ljepote i izražajnosti.

Zbirka pjesama Kesne kmične vure, predstavlja pjesnikove crtice i skice, koje nažalost nije stigao dovršiti. Objavljeno je ukupno 67 pjesama.

4. siječnja 2011. Drago Ulama napustio je svijet u bolnici, u Krapinskim Toplicama.

Književni su kritičari za Ulamino pjesništvo rekli: „za Ulamu se, naime, ne može kazati da je „naslonjen“ na ovoga ili onoga pjesnika, ili pak da pripada ovom ili onome krugu. On je jednostavno originalan i neponovljiv. On je sam sebi uzor, on je sam sebi svoj krug.“

Dok u Kumrovečkoj plavoj kmici gori Ulamina svjetiljka, dok on bdije uz stih i staru kajkavštinu, Kumrovcu se može dogoditi samo ljubav i ljepota.

Objavljene zbirke poezije pjesnika Drage Ulame:

  1. Gedichte, Sibgert Mohn Verlag, Gütersloh, 1966.
  2. Kumrovečke plave kmice, 1978.
  3. Med kumrovečkom zemlom i nebom, 1984.
  4. Kumrovečka sul i jezik, 1985.
  5. Kumrovečki pelin, 1986.
  6. Kumrovečki žvepleni mošt, 1986.
  7. Kumrovečka rosa, 1987.
  8. Kumrovečki vinski kamen, 1987.
  9. Kumrovečko vreme i reči, 1988.
  10. Kumrovečki trpotec, 1989.
  11. Kumrovečki hudi hren, 1990.
  12. Kumrovečka krvava krv, 1991.
  13. Kumrovečki stari grehi, 1992.
  14. Kumrovečko večno semeje, 1993.
  15. Reči horvacke zemle, 1997.
  16. Kumrovečke kesne kmične vure, ostavština, 2012.

Izvor:

  1. Drago Ulama, Reči horvacke zemle, Izdavač: Otvoreno sveučilište Klanjec, Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o.
  2. Wikipedija: Nenad Piskač, „Brisani prostor“., Drago Ulama: Kumrovečke kesne kmične vure – Mjesnim govorom do opće vrijednosti i poetske relevantnosti
  3. Drago Ulama, Kumrovečke kesne kmične vure ( ostavština ), Nakladnik: Hrvatska udruga Muži zagorskog srca, Martinišće 45, Zabok, Tisak: Stega d.o.o., Zavrtnica 17, Zagreb
  4. Hrvatsko zagorje – časopis za kulturu, broj 1-2 Krapina, rujan 2010. godina XVI, Izdavač: Kajkaviana, Donja Stubica, Tisak: Arkuš, Donja Stubic