Josip Broz Tito (1892.-1980.)

Josip Broz Tito rođen je u Kumrovcu u svibnju 1892. u siromašnoj seljačkoj obitelji. Nakon osnovnog školovanja, bravarski zanat završava u Sisku. U Zagrebu 1910. stupa u socijalistički radnički pokret. Nakon toga radi u Sloveniji, Češkoj, Njemačkoj i Austriji. Po izbijanju 1. svjetskog rata upućen je na rusku frontu gdje je uhapšen zbog antimilitarističke propagande. Iz zatvora odlazi na front gdje biva ranjen i zarobljen 1915. godine. Od 1917. do 1920. sudjeluje u revolucionarnom pokretu u Sibiru. Dolaskom u Zagreb 1920., ulazi u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ) i radi na mnogobrojnim metalurškim poslovima diljem Kraljevine Jugoslavije, boreći se za radnička prava. 1934. biva osuđen na zatvor zbog komunističkog djelovanja i do 1934. većinu vremena provodi po zatvorima (Lepoglava, Maribor, Zagreb). 1935. i 1936. boravi u Moskvi odakle se vraća na politički rad u zemlji.

 

Od 1937. generalni je sekretar KPJ. Za vrijeme 2. svjetskog rata (1941.-1945.) organizirao je vojni otpor, narodni ustanak i partizanske odrede. Od samog početka vrhovni je komandant oružanih snaga narodnog ustanka i Narodno-oslobodilačke vojske.

 

Poslije rata postaje predsjednikom Nove Jugoslavije i rukovodi obnovom zemlje. Josip Broz Tito je iz rata izašao kao priznati državnik, vođa u antifašističkom ratu. Za Hrvatsku je zaslužan ne samo što su vraćeni dijelovi Dalmacije koje je ustaški režim ustupio Italiji, nego i za to što su u sastav Hrvatske ušli Istra, Rijeka i Kvarner. Po završetku rata zauzima ključne državne i političke položaje: predsjednik privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije, vrhovni zapovjednik Jugoslavenske armije i ministar obrane, genralni sekretar KPJ.

 

Tito sredinom 20. st. postaje jednim od osnivača pokreta nesvrstanosti – skupom izvanblokovskih zemalja koje su politikom aktivne miroljubive koegzistencije djelovale kao čimbenik smanjenja napetosti između zemalja NATO-a i Varšavskog pakta.

 

Na čelu Jugoslavije ostao je do svoje smrti 4.svibnja 1980.