Kurija Razvor

U sklopu Etnološkog muzeja Staro selo Kumrovec, jedinstvenog muzeja na otvorenom, nalazi se kurija Razvor. Ime je dobila po istoimenom selu, smještena neposredno uz rijeku Sutlu, prirodnu granicu sa Slovenijom.

Kurija je sagrađena oko 1780.godine i bila je u vlasništvu plemićke obitelji Erdödy. Obitelj Erdödy posjedovala je brojna vlastelinstva u Hrvatskoj. Njihov je broj bio osobito velik u 16. st. kada su bili vlasnici posjeda u Varaždinu (Stari grad) te brojnih imanja u Hrvatskoj, od kojih su u neposrednoj blizini Kumrovca bili: Razvor, Cesargrad, Klanjec (Novi Dvori Klanječki), Tuhelj, Velika Erpenja, Črešnjevec, Desinić, Malo i Veliko Trgovišće i Radakovo. Broj imanja je u 18. st. dodatno povećan. Tijekom vremena posjedi su se prodavali, zamjenjivali i davali u miraz ženskim članovima obitelji pa su se i smanjivali, ali oni najveći su ostajali.

Kurija je izgrađena u kasno baroknom stilu. U prizemlju kurije bila je velika kuhinja s krušnom peći i prostorom za pripremu hrane, dok je u stražnjem dijelu bio vinski podrum s bačvastim boltastim svodom. Na kat su vodile drvene stube, a iz prostranog hodnika, lijevo i desno, vodila su vrata u dječje sobe. Kroz masivna dvokrilna vrata ulazilo se u središnju sobu palače, a lijevo i desno od nje bili su manji saloni u kojima se blagovalo, dok su do njih bile spavaće sobe.

 

S prvog kata vode izrazito strme i uske stepenice prema tavanu. Tavan je prostran i ne odaje dojam vremena u kojem je kurija nastala, ali se zato s njega pruža krasan vidik prema sutlanskoj dolini u smjeru Zelenjaka.

U kuriji je svoje najranije djetinjstvo provela grofica Sidonija Erdödy Rubido, najpoznatija pjevačica toga doba (19.st.), te prva hrvatska operna primadona. Uz svoga je brata Stjepana pristala uz ilirski pokret te je bila vrlo popularna među ilircima. U dobi od 14 godina, u ožujku 1833., na koncertu Filharmonijskog glazbenog društva (kasnije Hrvatskoga glazbenog zavoda), u Streljani, pjevala je popijevku Ferde Livadića te na kraju dodala i Gajevu budnicu, za koju je glazbu napisao Livadić, Horvatov sloga (poznatija po prvim stihovima: Još Hrvatska ni propala) na hrvatskome jeziku što je tada bilo neuobičajeno jer su se sve kazališne i kulturne priredbe izvodile na njemačkome jeziku. To je bilo prvo koncertno izvođenje neke pjesme na hrvatskom jeziku.

S lijeve strane kurije vide se ostatci gospodarske zgrade, a s desne strane bila je zgrada za služinčad, koja je danas, u privatnom vlasništvu, preuređena u Vilu Mlinarić.