Legenda o Veroniki Desinićkoj

Na Uskrs 1401. g. u prelijepom dijelu Zagorja, na malenom brežuljku, pola sata hoda od samog Desinića u kući plemenitog gospodina Gaše Desinićkog na svijet je došla malena zdrava djevojčica Veronika koja na svoju nesreću odmah ostala bez majke. Veronika se razvila u prekrasnu djevojku koja je već u šesnaestoj godini po čitavom Zagorju bila poznata zbog svoje ljepote ali i marljivosti budući da je odrastala bez majke, te je ona bila ta koja se skrbila o svemu kako po kući tako po gospodarstvu. Mnogi mladi plemići koji su je ugledali poželjeli su da im upravo ona bude žena. Iako je znala da će vjerojatno na kraju ipak biti žena jednog od svih tih mladića koji su joj iskazivali ljubav, u svom srcu maštala je o pravoj ljubavi.

Tih su godina upravo Veliki Tabor u svoje ruke dobili moćni strani grofovi Celjski. Jednog dana 1421. g. na Gašino imanje prilikom lova zaluta Fridrik II Celjski sin moćnoga grofa Hermana II. Ugledavši Veroniku, a bio je poznat da voli biti u blizini žena iako je bio oženjen za Elizabetu Frankopan, zamolio ju je da mu da vode kako bi se okrijepio, na što je ona pristala. Tog trenutka rodila se ona prava ljubav o kojoj je Veronika maštala, koja će kako se kasnije pokazalo trajati zauvijek.

Nalazili su se tako oni često na jednom mjestu između Tabora i imanja Veronikina. Cijeli kraj govorio je o toj velikoj i pravoj ljubavi. Tako se ta priča o ljubavi proširila sve do Fridrikova oca Hermana i sestre Barbare, žene kralja Sigismunda koji nisu vjerovali u iskrenost te ljubavi misleći da je to još samo jedna u nizu Fridrikovih avantura.

Pritisak njegova oca i sestre Barbare bio je toliko velik da je Fridrik, ništa ne govoreći Veroniki, odlučio na sulud način riješiti braka koji ga je kočio da se oženi Veronikom i pokaže svima da je ljubav prema Veroniki ona prava ljubav o kojoj svaki od nas barem jedanput u životu mašta, a rijetki je i ostvare. Ubio je svoju ženu Barbaru, misleći kako će se na taj način riješiti svih zapreka ljubavi između Veronike i njega.

Fridrik je pohitao u Desinić k svojoj Veroniki koju je ubrzo u neznanju svih uzeo za svoju ženu. Kada je to saznao njegov otac osjetio je mržnju prema vlastitome sinu koji ga je time osramotio. Naredio je da Fridrika zatvore u kulu, a Veroniku je dao uhititi i pokušao ju pred sudom optužiti da je čarobnica i vještica koja je obmanula njegova sina. Sud je Veroniku proglasio nedužnom. Herman nije priznao tu sudsku odluku, te je nesretnicu dao ubiti i zazidati u najvišu kulu u Velikom Taboru. Tek nakon što je ubio nesretnicu dao je pustiti Fridrika, koji nikada nije prebolio nesuđenu i jedinu ljubav.

Ta legenda prenosi se stoljećima s koljena na koljeno, a maštu je dodatno pobudila lubanja koja je pronađena ovih godina u kuli u Velikom Taboru, prilikom preuređenja. Za lubanju koja je utvrđena da je od ženske osobe ne možemo sigurno tvrditi da je Veronikina, ali možemo pustiti da probudi maštu te da se i dalje priča prenosi budućim naraštajima. Uz ovu legendu veže se još jedna priča o, kako su je neki zvali, čarobnici Veroniki.

 

Veronika i Turci

Dok je njezin Fridrik junački kao i u svim svojim borbama protiv Turaka branio njihov dom Veliki Tabor, Veronika je iza prozora srednje kule – rezuckala slamu, onu kojom su pokrivani krovovi.
Kada su Turci već probili obrambeni zid oko tvrđave, i doprli sve do zamka, Veronika je svojim nježnim, prekrasnim ručicama slamu isjeckala na sitne komadiće i s tim je u njedrima osvanula na prozoru. Otpuhnula je te komadiće na nasilnike koji su joj htjeli uništiti dom i svaki komadić se pretvorio u stršljena. Kako je komadića bilo puno nastao je roj stršljena te su Turci pobjegli glavom bez obzira.
Tako je prema pričanju Veronika spasila Desinić od moćnih Turaka.