Muzej Dvor Veliki Tabor

O muzeju

Dvor Veliki Tabor nalazi se nedaleko Desinića. Ime mu potječe od naziva tabor kojim se označavao ratni logor, odnosno utvrđenja koja su podizana radi obrane od Turaka. Veliki Tabor jedan je od najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Gradila ga je plemićka obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve do 1793. Najstariji dio kompleksa je središnja utvrda koja je imala stambenu i obrambenu funkciju. Kasnije, u 16. stoljeću, izgrađene su četiri polukružne kule, a u 17. stoljeću prigrađene su prostorije pokraj sjevernog zida. Među vlasnicima ističe se poznati hrvatski slikar Oton Iveković koji je u brojnim djelima kistom opjevao dvorac i slikovit krajolik okolice. Početkom 90-ih godina 20. stoljeća, uredbom Vlade Republike Hrvatske, predan je na korištenje Muzejima Hrvatskog zagorja.

Prvi spomen Velikog Tabora nalazimo u darovnici Ivaniša Korvina iz 1502. kojom „castellum nostrum Thabor“ daruje Pavlu Ratkaju zbog njegovih zasluga u borbama protiv Turaka. Najstariji dijelovi dvorca datiraju iz 15. stoljeća, što su potvrdila arheološka istraživanja. Opsežni restauratorsko-konzervatorski i građevinski radovi odvijaju se od 2004. te je Veliki Tabor danas jedan od najbolje sačuvanih i prezentiranih hrvatskih srednjovjekovnih gradova. U tijeku je dovršenje građevinske sanacije kako bi se pristupilo realizaciji stalnog postava u sklopu projekta Regija digitalnih muzeja.

OPĆE INFORMACIJE:
Adresa:
Košnički Hum 1
49216 Desinić
Tel/Fax: ++385 (0)49 374 970
Voditeljica: Nadica Jagarčec
E-mail: dvt@mhz.hr
Web adresa: www.veliki-tabor.hr

ZBIRKE
Arheološka zbirka
Etnografska zbirka
Kulturno-povijesna zbirka
Likovna zbirka
Paleontološko-geološka zbirka
Arheološka zbirka – Vrbovec

 

Povijest

Plemićki grad Veliki Tabor jedan je od najznačajnijih kulturno–povijesnih spomenika profanoga graditeljstva kontinentalne Hrvatske. Veliki Tabor je izuzetan upravo zbog svoje monumentalne i autentične fortifikacijske arhitekture. Svojim smještajem na vrhu Huma Košnićkog, na 333 m nadmorske visine, dominira zagorskim krajem već više od pola tisućljeća – arhitektura se zapravo stopila s prirodom čineći jedinstvenu sliku. Impresivan je i pogled koji se s Velikog Tabora pruža na cijelo Hrvatsko zagorje i dio Slovenije.

Ovaj spomenik kulture najviše nulte kategorije jedan je od najprepoznatljivijih identiteta, ne samo Hrvatskog zagorja, već i Hrvatske.
Oko datiranja Velikog Tabora mišljenja struke su podijeljena. Jedni zastupaju mišljenje da je najstariji dio Velikog Tabora sagrađen sredinom 15. stoljeća dok drugi smatraju da se s izgradnjom najstarijeg dijela započelo tek nakon 1502. godine. Upravo provedena konzervatorska istraživanja, komparativna arhitektonska analiza te analiza otkrivenih arheoloških nalaza govore u prilog ranijeg datiranja najstarijeg dijela Velikog Tabora (sredina 15. stoljeća).
Najstariji dio uže gradske jezgre je ujedno i njen središnji dio – peterokutni palas kasnogotičkih stilskih obilježja. Palas okružuju četiri polukružne renesansne kule spojene kurtinama i ziđem sjevernog ulaznog dijela. Užu gradsku jezgru okružuje vanjski obrambeni zid (udaljenost od najistočnije do najzapadnije točke je cca 225 m) s gospodarskim objektom, renesansnim bastionom, dvije polukružne stražarnice (sjeverna i južna) te ulaznom četvrtastom kulom (prisutna samo u arheološkoj razini) kroz koju je prolazila prilazna cesta.

Pretpostavlja se da je palas bio primarno stambeni objekt ali s prisutnim fortifikacijskim elementima, uglavnom za obranu od hladnog oružja, za razliku od polukružnih renesansnih kula koje su grad utvrdile za obranu od vatrenog oružja – upravo zato su njihova podnožja skošena i proširena te nabijena zemljom. U zoni prizemlja iznad kordonskog vijenca smještene su artiljerijske strijelnice. Istaknuto ziđe prvog kata šire je od prizemlja i počiva na kamenim trostrukim konzolama u sklopu kojih se nalazi pojas s izljevnicama. U ranijoj fazi, na pročeljima polukružnih kula izmjenjivale su se strijelnice—što svjedoči o fortifikacijskoj funkciji polukružnih kula. U 18. stoljeću polukružne su kule preuređene za stanovanje, strijelnice se zatvaraju a otvaraju se veći prozorski otvori.
S dvorišne strane polukružne kule su povezane zidanim arkadnim trijemom s vitkim toskanskim stupovima i polukružnim lukovima renesansnih obilježja. Sa prvog kata trijema kod južne kule odvaja se zidani most prema ulazu u palas.

Pretpostavlja se da je palas dao sagraditi grof Fridrik II Celjski (1378.—1454.) a njegov nasljednik Ivan Vitovec (?—1468.) je započeo izgradnju polukružnih renesansnih kula, zapadne i jugozapadne.