Veliki Tabor

VELIKI TABOR

Veliki Tabor smjestio se na zaravanku omalenog brežuljka poviše Desinića, nadmorske visine 333 metara. Taj brežuljak pripada gorskom masivu Desinić gori kojoj je najviši vrh 505 m. Iako je znatno niži od vrha same gore, svojim položajem tako što je odmaknut od ostalih vrhova predstavljao je odličan obrambeni položaj za ono vrijeme. Naime, ako su se zauzeli svi okolni vrhovi s nijednoga se mu se nije, u tadašnje vrijeme moglo zaprijetiti topovima. Do vrha brežuljka na kojemu je smješten Veliki Tabor vodi vijugav puteljak na jugozapadnoj strani brijega. Cijeli je brežuljak bio opasan zidom koji je pratio izohipsu brežuljka. Zid je nažalost danas sačuvan samo u arheološkoj razini, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da je u prošlosti imao svoju obrambenu funkciju te da su na njemu postojale strijelnice i druge naprave za obranu utvrde. Jedini pristup u vanjsko dvorište bio je s zapada, gdje se nekada nalazila četverokutna ulazna kula s gradskim vratima. Tu su bili stanovi za gradske sluge i prostorije za vinsku prešu. S desne strane kule podignut je peterokutni bastion za teško naoružanje koji je još i danas vrlo dobro očuvan. Uzduž sjevernog i južnog zida nalazile su se dvije polukružne kule kojih danas više nema, ali se naziru njihovi tragovi. Uz južni zid nalazile su se kuća za pastira i konjušara te velika staja za konje i spremište za kola.

Tlocrt Velikog Tabora nalikuje grozdu i nepravilna je oblika. Takav tlocrt rezultat je prilagodbi zaokruživanja starije središnje zgrade u nove sisteme obrane.

Jezgru čini velika peterokutna kula oko koje je formiran obrambeni prsten. Središnja kula okružena je s četiri polukružne branič kule nejednake veličine koje povezuju visoki bedemi te ulazna kula u obliku nepravilnog višekutnika. Budući da je glavna funkcija izgradnje Velikog Tabora bila obrambena, raspored njegovih branič kula bio je uvjetovan zahtjevom da se svaka točka grada može jednako lako braniti i sa što to manje ljudi. Nastanak prstena tako je vezan za morfološke značajke terena i kule su sagrađene na mjestima gdje je napadač mogao najlakše ugroziti grad.

Prvi spomen na Veliki Tabor, tada utvrda Vrbovec, seže u 1267. g. kada se u ispravama spominje „Barleus comes de Vrbovich“ kao svjedok u sporu između hrvatskog bana i krškog biskupa. Vrbovec se nakon smrti Ulrika II Celjskog 1458. godine spominje kao razvaljeni grad. Prvo spominjanje imena Veliki Tabor seže u 1502. g. i darovnicu Ivaniša Korvina kojom braći Rattkay daruje utvrdu „castellum Thabor aliter Vrbowcz“ . Naziv Veliki Tabor ustalio se nakon doseljenja Rattkaya.

Uz nastanak Velikog Tabora vežemo više faza. Najranija faza seže u drugu polovicu 15 .st. kada je bila sagrađena samo središnja peterokutna kula. Druga faza nastavljena je u 16. st. dolaskom Rattkaya. Gradi se obrambeni prsten s polukružnim kulama radi zaštite središnje kule. Podignute su zapadna i jugozapadna kula, a vjerojatno i jugozapadni ulazni dio koji je bio grabom odijeljen od okolnog terena. Obje kule na zapadnoj strani građene su poglavito za visinsku obranu što nam dokazuju njihova skošena podnožja, izljevnice između konzola i strijelnice za manje oružje. Na južnom dijelu u to doba postojao je samo slabiji i niski bedem. Razvitak vatrenog oružja znatno je utjecao na razvoj kompleksa. Budući da je obrana s visine bila nemoguća, jer su topovi imali sve dalji domet, prelazi se na obranu koja se bazirala na zadržavanju napadača što dalje od utvrde. Tako su sredinom 16. st. podignute još južna i istočna polukružna kula. Istočna je kula građena za teško topništvo. Kao protuteža istočnoj kuli nešto kasnije na zapadnoj strani sagrađena je, također za teško topništvo, četverokutna ulazna kula i do nje peterokutni bastion, te po jedna polukružna kula na južnom i sjevernom vanjskom zidu. U drugoj polovici 16. st. središnja kula dobiva još jedan kat, odmah nakon toga južna i istočna kula dobivaju po jedan kat i naravno bedem koji ih povezuje. Gradnja je dovršena krajem 16. st. kada je izgradnjom sjevernog unutarnjeg zida. Izgrađen je drugi kat sjeverne ulazne kule i spojni dio između središnje i ulazne kule te sjeverna prigradnja između ulazne i istočne kule. S time je zaokružena fortifikacijska arhitektonska cjelina. U trećoj fazi nema više opasnosti od Turaka te graditeljski zahvati nisu zadirali u fortifikacijsku građevnu strukturu. Građevinski zahvati svodili su se na uljepšavanje unutarnjih prostora. Ta se je preobrazba sastojala od renesansnih dogradnji, drveni dvorišni trjemovi se zamjenjuju elegantnim zidanim arkadama, prostorije se rasvjetljavaju prozorima, itd. U doba baroka oslikavaju se pročelja.

Tako su se u današnjem Velikom Taboru spojile razna razdoblja prošlosti, od prvotne obrambene funkcije iz vremena opasne navale Turaka, do udobnog dvorca u kojem je prebivala plemenita obitelj Rattkay koja je u Velikom Taboru znala sačuvati duh prošlosti i udahnuti mu smjernicu budućnosti.